Dva prstena,Dva svjedoka

Jedva sam te prepoznao,

draga godine su ucinile svoje,

ne svjetli ti lice onim,

sjajem ko kad nekad mastasmo u dvoje.

I na tvojoj i na mojoj ruci,

dva prstena dva svjedoka stoje

ostvarili svoje snove nismo

bol na dusi nosimo oboje.

Jos te cuvam duboko u srcu,

uspomeno iz mladosti moje,

jos osjecam na promrzlom licu,

tople ruke vrele usne tvoje,

i na tvojoj i na mojoj ruci

dva prstena dva svjedoka stoje

ostvarili svoje snove nismo

bol na dusi nosimo oboje.

Rastasmo se zbunjeno i brzo i bez rjeci,jer bilo ih nije,

zaplovismo ulicama dugim svako svojesuze da sakrije.

I na tvojoj i na mojoj ruci dva prstena dva svjedoka stoje,

ostvarili svoje snove nismo bol na dusi nosimo oboje.