ZA MOJU KOLEGICU Dzenana Bajric

Kolegica Dženana je mirna i tiha,
vjerovali ili ne u srednjoj školi je najljepša bila
fakultet ovaj koji se zove Rudarstvo.
Neznam sto je pisala,
ali meni je važno njeno drugarstvo..

Veoma je pametna i pismena
nije za odbacit kao na smeću stara limenka.
Da li ima momka to me ne interesuje
ali saznao sam da drugarstvo sa njom
jos vise me inspirise.

Ovu pjesmu njoj pišem
a parfem njen jos uvijek uzdišem.
Drugaricu drugu necu da trazim
seku nemam,al' Dženana mi puno znači.

Ona je meni kao seka moja
drugarica imam,al' ne treba mi bolja.
Puno toga od nje čujem
i dako dragi Bože ja se radujem.

Nekad mogu pisati stvarno dugo,
al'kad sam sa njom.
Zaboravim i sa osmjehom kažem
doviđenja moja tugo.

Simpatija prema osobi :$

Danas sam shvatio da moram
 da te volim ma kakav bila.
U mom srcu si sve.
Ne mogu vjerovati da će
nešto da ti se desi,
 al' kakava si, takva jesi.
Znam da ne mariš
mnogo za mene,
al' ipak moje srce
za tobom vene.
U mislima mi tvoj lik
na usnama ime.
O voli me, voli me,
moje oko suze lije,
zbog ljubavi koja
me ne grije

Kako je ljubav čudna

Evo opet pišem pjesme,
ovaj put protiv nje,
iako nastojim što zlobnije,
u dubini znam - ona mi je sve.
Što je više ocrnjujem,
to je više volim,
što se više protiv nje borim,
to mi se srce sve više kori.
Ne pomaže ni piće,
 ni cigare dim,
evo zora sviće,
a ne mogu se pomirit s tim,
da moram nastavit bez nje,
o kako je glupo sve.
O kako je čudna
ta moja ljubav...

Zelene oci :$

Sve godine su stale
draga moja,
sve godine su stale
otkad nisi moja,
i dok lagano šeta se ura
mislim samo na tebe,
na tvoje korake
i one ruke nježne,
koje nekad su me pazile,
u kojima bio sam siguran,
koje su me tako strasno mazile,
ali za mene
i dalje vrijeme stoji,
iako ta ura se šetka
i dalje tebi se molim,
dok sudbina teška
čudne puteve mi kroji,
dok sudbina lagano
ali sigurno me vodi
smrti tužnoj,
smrti tužnoj...

Rastanak!!!

Prije nego što odeš,
nasmiješi se još jednom,
tek onako,
da poslije možemo reći
da je sve ovo bilo lako,
da nije bilo suza i boli,
da nismo pravo ni znali kako se voli.

Pa ipak, ako nam jednom
neka samotna jutra budu odviše teška,
sjetit ćemo se ovog posljednjeg toplog smiješka,
možda i ove ruke u ruci,
utjehe ove u zagrljaju
sada, na kraju.

Ali prije nego što odeš,
htio sam reći,
baš bi mi bilo stalo
da ostaneš sa mnom
još malo.

Lijepi Mostar i Mostarka

Volio sam jednu malu
bila mi je centar svijeta
upoznao je u Mostaru
kraj neretve proslog ljeta.

Još se nisam nagledao ja
ociju bijelih
a ostavila ga..

I tako zivim na balkanu
trosim dane i malo para
molim Boga da sati stanu
pa da dodjem do Mostara...

To sad pjevam
cudna jada od Mostara grada
bol bolujem sve od lani
pa evo do sada.

Što zavede kraj Neretve
bona mene mlada
da opet bit ces moja ti
srce se jos nada.

Oči tvoje

Oči su tvoje odmor umornoj mi duši,
jer one razumiju žalost, nespokoj,
pa kad dušu moju bol i tuga guši,
tu su oči tvoje, daju mi mir svoj.

Oči su tvoje biseri najljepši,
želim ih čuvati jer moje su blago.
Ako ih izgubim kraj je mojoj sreći,
jer samo u njima mom je srcu drago.

Oči su tvoje k’o jezero najljepše,
što smiruje srce uplašeno.
Tvoj pogled blagi za tebe me veže,
jer tu sam siguran, o voljena ženo.

Oči su tvoje livade svibanjske,
u njima želim dušu odmarati.
Oči su tvoje poljane rajske,
za oči tvoje i život ću dati.